Normalna anksioznost
Freud 1926. godine u svom djelu "Inhibitions, Symptoms and Anxiety" opisuje tzv. signalnu anksioznost. Navodi kako signalna tjeskoba nije posljedica nagonske tenzije i posljedično tome izraz izbijanja konflikta, nego da je ona signal koji se pojavljuje u egu usljed anticipacije nagonske tenzije. Tako, s psihodinamskog stanovišta, na pojavu signalne anksioznosti on gleda kao na znak, odnosno upozorenje da bi se u vrlo kratkom vremenskog periodu moglo dogoditi nešto strašno za ego. Njena signalna funkcija je krucijalna zato što upozorava ličnost na opasnost ili prijetnju kojom bi se mogao narušiti ekvilibrijum.
Normalna tjeskoba je korisna za čovjeka. Upravo doživljajem iste pojačava se spremnost pojedinca za brzo i svrsishodno djelovanje. Tako je iskustvo ovakvog kvaliteta anksioznosti, do izvjesnog stepena, iskustvo koje poznaje svaki čovjek. Može se ispoljiti vezano za neizvijesnost npr. vezano za brigu poteklu iz realiteta o zdravlju tj. bolesti članova porodice, napetost koja se osjeća u vidu "treme" pred značajne nastupe i sl. Iskustvo anksioznosti je uvijek propraćeno somatskim senzacijama izazvanim na bazi neuravnoteženosti funkcionisanja vegetativnog nervnog sistema. Kod pojave normalne anksioznosti izražene su u znatno slabijem stepenu u odnosu na iste u slučaju patološke tjeskobe. Tako se znaju pojaviti osjećanje "knedle" u grlu, bol ili grč u predjelu želuca, pojačano znojenje, različite digestivne tegobe i sl. Značajna distinkcija normalne anksioznosti, u odnosu na patološku, je ta što osoba jasno percipira uzročnik nastanka ovakvog stanja.
Normalna anksioznost
Patološka neurotska anksioznost
Hipoteze o nastanku anksioznih poremećaja
Psihološke hipoteze